William Osler je govorio: “Težiti nečemu, truditi se, biti odan nekim idealima – to je samo po sebi vrijedno borbe”. Današnja sagovornica Preduzetnica.me, vlasnica ustanove PZU “Naša Medicina” i psihološkinja Jelena Nerić, vrijednim radom potvrđuje da je citiranu misao satkala i u poslovnoj filozofiji kao i konstantnom usavršavanju.

Ona je rođena u Nikšiću. Osnovne i specijalističke studije kao i magistraturu, u ukupnom trajanju od sedam godina, završila je u Moskvi na ruskom Univerzitetu Druzba Naroda, odsjek konsultativna psihologija (ogranak kliničke psihologije) s prosjekom ocjena 9,4.

Od 2012. godine do 2015. godine, uporedo sa studijama magistrature, radi kao menadžerka za međunarodnu saradnju u ruskoj kompaniji
Energolab” koja posluje sa firmama širom svijeta. Tu stiče međunarodno iskustvo iz oblasti međunarodni biznis i menadžment. Od 2015. godine do 2019. godine radno iskustvo usavršava u Crnoj Gori na poziciji generalne menadžerke u dvije privatne zdravstvene ustanove. U oktobru, 2019. godine ostvara svoju ustanovu. Hobi joj je čitanje knjiga, šah, putovanja…

U intervjuu koji slijedi Jelena govori o počecima u preduzetništvu, kako je rješavala problem na koje je nailazila, od čega se nikada nije odrekla…

Jelena Nerić Foto: Privatna arhiva

Šta Vas je podstaklo da razmišljate o preduzetništvu. Kako ste došli na ideju da osnujete “Naša Medicina”?

Unutrašnji motiv iz doba djetinjstva, obećanje samoj sebi da ću uspijeti. Spoljašnji motiv-  pristup bivših poslodavaca u Crnoj Gori je bio “prikriveni blagoslov” za pokretanje sopstvenog biznisa. Uticaj su imali međunarodno trogodišnje iskustvo stečeno u kompaniji “Energolab” u Moskvi. Treninzi vođeni od profesora Radivoja Raja Drobnjaka kao i čitanje knjiga iz oblasti menadžmenta. Od 2015. godine vodila sam dvije privatne ustanove iste djelatnosti kao i PZU “Naša Medicina”, pa sam nakon dvije godine bezuspješnog traganja za investitorom, odlučila da otvorim svoju ustanovu. 

Koliki je izazov biti preduzetnica u današnje vrijeme?

Zavisi od ugla posmatranja. Promjene i problemi su neminovni sastavni dio svakog živog bića. Kada se nešto voli, ima strast i posvećenost, onda ništa nije teško.

Na koje probleme ste nailazili prilikom pokretanja privatnog biznisa?

Bili su zastupljeni mnogobrojni problemi. Obično djelatnost medicine rada zamišljaju kao ambulantu u kojoj je pult, ležaj i medicinska sestra. To je ustanova nivoa poliklinike sa ukupno sedam ambulanti i kadrom od 13 medicinskog osoblja koji su zaposleni u PZU “Naša Medicina”. Da bih otvorila medicinsku ustanovu, prvo sam morala da pronađem i zakupim adekvatan prostor, kupim kancelarijski inventar i medicinsku opremu i sakupim dokumentaciju medicinskog osoblja. Nakon toga, kreće proces dobijanja dozvola. U svim navedenim oblastima, iako sam u ovome poslu pet godina, imala sam velikih poteškoća. Proces dobijanja dozvola za rad je trajao 10 mjeseci.

Koliko Vas je pandemija zaustavila u realizaciji daljih ideja i planova. Koliko ste zadovoljni potražnjom za vašim uslugama?

Pandemija nas je dijelom zaustavila do jula, u međuvremenu sam osmišljavala nove strategije osvajanja tržista, priprema marketinga i slično. Zadovoljna sam, ali imam i druge ideje koje namjeravam da realizujem u narednoj godini.

U privatnom biznisu ste više od osam godina. Šta je najvažnije što ste naučili za te godine rada, a šta Vam je najviše koristilo u daljem profesionalnom razvoju?

Da je najljepše raditi za sebe, kao i da je bolje raditi u privatnom nego u državnom sektoru i da su ambicije i odlučnost jače od bilo kakve finansijske ušuškanosti.

 Što Vam je bilo najteže i od čega nikada nijeste i nećete odustati?

Proces donošenja i sprovođenja odluke da pokrenem sopstveni biznis. Odvažiti se da otvorim djelatnost medicine rada nije bilo nimalo jednostavno. Od kadra kojeg nema na tržistu rada, do zabrane rada penzionera preko 67 godina, potraga za zastarelom opremu u zemljama regiona i mnogi drugi problemi koji su nastali u procesu dobijanja dozvola za rad. Svaki početak je težak, ipak najteže je bio osjećaj bespomoćnosti, neizvjesnosti i diskriminacije i period borbe za finansijsku egzistenciju. Zatvaranje ustanove 20 dana nakon otvaranja. Bila je to za mene godina preživljavanja na svakom životnom polju. Neizvjestna vožnja  na rolerkoster koja je trajala deset mjeseci. U poslu “ne” nobavezno ne znači “ne”.

Šta biste poručili ženama koje se odluče da uplove u vode preduzetništva?

Svima su data dva velika poklona: um i vrijeme. Vaša budućnost odrediće izbor koji napravite danas, a ne sjutra. Za kraj, citiraću jednu lijepu misao: ” Teško se odlučiti, ali bez hrabrosti sve ostale čovjekove vrline gube svaki smisao”.

Jooble oglasi za posao
Podijeli

O Autoru

Novinarka, kolumnistkinja, portparolka udruženja preduzetnica Crne Gore i urednica portala Preduzetnica.me, rođena Podgoričanka, bira teme i piše članke koji nas podsjećaju da su "istinske vrijednosti isključivo one koje odgovorno i marljivo gajimo u sebi“ i da je kontinuirani rad "najveća životna investicija“. Vječita zaljubljenica u prirodu, pisanu, a i datu riječ.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja