Lidija LALATOVIĆ: Mašta i kreativnost nemaju granica

Piše: Objavljeno: 21/02/2021
featured image

Lidija Lalatović iz Nikšića majka je dvoje djece, supruga, pedagoškinja, kreativka… Sve stvoreno rukom za nju je, kako kaže, uvijek imalo posebnu vrijednost, jer svi ručni radovi su unikatni i posebni. Tokom njihovog nastanka rukotvorci daju sebe, svoje emocije, ljubav, želje… U tome je i njihova vrijednost.

Pedagogiju je završila još 2008.godine, ali kako kaže, nije uspjela da nađe posao u struci ni nakon odrađenog pripravničkog staža, pa je svoje slobodno vrijeme uložila u učenje i savladavanje pravljenja  predmeta od papira, raznih korpica, lustera, Uskršnjih gnijezda…

Njen hobi polako prerasta u biznis,a može se okarakterisati kao svojevrsna reciklaža i to u najljepšem mogućem obliku. Lidija kreativnošću i vještinom stare novine, tegle, flaše pretvara u unikatne predmete koji krase mnoge domove, ne samo u Nikšiću, već i šire.

O čemu smo sve razgovarali sa Lidijom, pričitajte u intervjuu koji slijedi…

Kada ste počeli da se bavite ručnim radom? Kada ste prepoznali da posjedujete taj talenat i to da biste ga mogli pretvoriti u nešto više?

Moj “bljesak” kreativnosti desio se još tokom gimnazijskih dana, kada sam se oprobala u šivenju i pletenju. Moja gardaroba je morala “na mene da liči”, pa sam i šila novo i prepravljala sve što bih kupila.

Odlaskom na fakultet kreativnost se uspavala, a igle i konac zamjenila je knjiga. Po zavrsetku fakulteta, a zbog nemogućnosti pronalaženja posla u struci, okrenula sam se ručnim radovima. Počela sam prije sedam godina, jer je slobodnog vremena bilo i previše.

Da se ne bih “utopila” u očaju, riješila sam “utopiti” se u radu. Vidjela sam kod rođake korpice od novinskog papira i zaineresovala se za njihovu izradu.

Na YouTube-u sam gledala videa i učila, ovladavala vještinom pletenja od papira, uključivala sam se i u fb grupe, p aje tako uz puno učenja i savladavanja pravljenja  nastala prva korpica, na koju sam posebno ponosna.

Kako je izgledala prva korpica?

Iako je prva korpica bila jako mala, bila je upotrebljiva i čvrsta, korpice su se nizale, i od tog momenta do danas iz moje radionice to jest trpezarije izašlo je na hiljade korpica. U početku sam sve to poklanjala, i ljudi su to prihvatali jer su one bile čvrste i upotrebljive.

Bile su raznih oblika, veličina, boja… Ovladala sam dekupaž tehnikom kako bi moje korpice “oživjele”, pa su tako dobile na šarenolikosti, ljepoti, zanimljivosti, jer su tako ukrašene raznim motivima… Ranije su one bile mnogo manje i jednostavnije, ali sam se trudila da ih dobro prelakiram i tako im stvorim zaštitni sloj, kako bi one dobile na čvrstini i postojanosti.

Koje materijale koristite u izradi?

Osim papira i pletenja, prešla sam na rad sa špagom, jer mi se ta tehnika mnogo dopada, a predmeti izgledaju nekako potpuno prirodno. Mnogo volim da radim radove sa špagom. Takođe koristim I jutu, jer rad sa špagom i jutom pružaju puno mogućnosti. Od njih izrađujem slavske flaše, svijećnjake, vaze, saksije, ramove, korpice…

Sa obzirom da nijeste uspjeli pronaći posao u struci, da li Vam je bilo teško da se preorjentišete? Kako vidite sebe u budućnosti?

Ja bih voljela da bude spoj struke i ovoga što sada radim i pravim, i da nekom pomognem svojim pedagoškim radom. Ima puno polja na kojima se može posvetiti i raditi. 

Koliko Vam vremena u prosjeku treba da uradite jednu korpicu? Možete li nam opisati ukratko proces izrade?

Izrada korpica zahtijeva puno vremena. Počinje izradom štapića od novinske hartije, potom slijedi farbanje, ukrašavanje i završni korak je lakiranje. Do starih novina se sada mnogo teže dolazi, sa obzirom da su ih elektronski mediji zamijenili. Pošto radim u kućnim uslovima, prinuđena sam da koristim samo akrilne boje i lakove. Sa ofarbanim štapićima počinje pletenje, ukrašavanje i na kraju lakiranje.

Kada je Vaša igra prerasla u hobi?

Kako je vrijeme prolazilo moja “igra” prešla je u hobi, a interesovanja su se proširila. Počela sam da radim sa špagom, i izradom Vaskršnjih gnijezda. To je proizvod na kojim sam najponosnija, jer su uljepšale Vaskršnju trpezu mnogih domova, ne samo u Crnoj Gori. Za njihovu izradu potreban mi je špag, balon, drvofiks, razni ukrasi, puno mašte, ljubavi…

Šta se sve može pronaći u Vašoj maštovitoj radionici?

Osim Vaskršnjih gnijezda, izrađujem i lustere. Proces rada je isti kao sa gnijezdima. Špag, balon, lopta, drvofix. Namotavanje, sušenje, lakiranje.

Izrađujem lustere raznih boja, oblika, veličina. Sin je tražio da mu napravim luster sa grbom FC Partizan, pa je tako krenula serija “navijačkih” lustera. Tu su i slavske flaše, svijećnjaci, vaze, saksije, ramovi, korpice…

Smatrate li da je ručni rad na cijeni kod nas?

Ručni rad se cijeni, jer se većini dopada, ali kada treba da se plati onda obično se dolazi u situaciju da se snižava prvobitna cijena, i to do minimalne moguće.

Da li ste do sada učestvovali na nekim sajmovima?

Svoje rukotvorine izlagala sam na sajmovima u Nikšiću, Podgorici, Tivtu, Kotoru i Žabljaku. Sajmovi su divna mjesta gdje možete predstaviti svoj rad. Sve je to mnogo ljepše uživo. Razmjena ideja, pohvala, kritika, iskustava, druženje i naravno prodaja.

Sa obzirom da su nam prošla, a i tekuća godina postavile puno ograničenja, jeste li morali da se brzo prilagodite online prodaji i društvenim mrežama ?

Kako svima, tako i nama rukotvorcima pandemija je otežala rad. Svi smo se morali preorijentisati na online prodaju, gdje su društvene mreže Facebook i Instagram od velike koristi. Društvene mreže su danas najbolji način za prodaju, a ideje se same rađaju. Prije pandemije sam počela i sa izradom nakita od rajferšlusa, i sa tim sam morala da prestanem zbog korone.

Jeste li zadovoljni potražnjom, u ovoj situaciji?

Iako je prošli Vaskrs bio u doba korone takođe, čak je međugradski saobraćaj bio zatvoren, ali ono što je kod nas dobro jeste što ima puno dobrih ljudi, pa su tako prijatelji sa Fejsbuka reklamirali moje radove, te sam uspjela prodati svoje radove.

Da li će Vaša kreativnost uskoro prerasti u biznis? Kakvi su Vam dalji planovi po tom pitanju?

Moje bavljenje ručnim radovima je još uvijek hobi, a onog momenta kad odlučim da to bude biznis, tražila bih sredstva ili od Opštine Nikšić, sa obzirom da je trenutno raspisan konkurs za dodjelu bespovratnih sredstava za žensko preduzetnišvo ili ću preko ZZZCG aplicirati za dodjelu Granta. Još uvijek razmišljam o svemu tome.

Šta poručujete ženama preduzetnicama u slučaju da razmišljaju ovom hobiju ili o pokretanju posla?

Preporučila bih svima koji imaju slobodnog vremenada se posvete, zato što se na taj način posvećuju i oplemenjuju sebe jer stvaraju nešto novo, a svaki prihod je dobro došao. Lijepo je sebi stvoriti neku zanimaciju koja može da preraste u nešto ozbiljnije, i da se naravno može zaraditi.

Bavljenje rucnim radovima umiruje, oplemenjuje, to je najbolja radna terapija, može se reći i vid meditacije. Stvoriti od ničega nešto, oživjeti i dati dušu starim novinama, flasi, ili tegli koja bi svakako završila na smeću za mene je čarolija. Ja u tome istinski uživam. Mašta i kreativnost nemaju granica.

Creative
Društvo
Kolumne
Ostalo
Posao
Uncategorized
Vijesti
Zabava
Skip to content