Milijana Cica Čabarkapa iz Bijelog Polja, sa suprugom Milošem, četiri decenije se bavi pčelarstvom, a posjeduju oko 250 pčelinjih društava. Porodični biznis počeli su da razvijaju još dok su živjeli u Sloveniji. Milijana se bavi i sakupljanjem ljekovitog bilja.

Ona za Preduzetnica.me govori o počecima u pčelarstvu, ljubavi prema ljekovitom bilju, ali i izazovima u radu i proizvodnji tokom pandemije…

Kada ste počeli da se bavite pčelarstvom?

Pčelarstvom smo se počeli baviti krajem sedamdesetih godina u Sloveniji, počevši sa dvije košnice. Proizvodnja meda u Sloveniji je izuzetno dobro organizovana. U Crnoj Gori, čak i danas, pčelarstvo je veoma daleko od stadijuma na kojem su oni.

Osim meda, šta se još kod vas može pronaći?

Proizvodimo matice i rojeve, polen, propolis, matičnu mliječ i razne preparate u kombinaciji sa  pčelinjim proizvodima i ljekovitim biljem, meleme i kreme, na bazi pčelinjeg voska, hladno cijeđenog maslinovog ulja i ljekobilja. Od noćnih krema imamo nevenove kreme sa jazavičjim salom za vene i hemoroide, kao i gavezovu kremu za sportske povrede.

Ljekovito bilje sam zavoljela tokom prenošenja pčela po raznim pašama. Svakoj ljekovitoj biljci znam latinski naziv, dejstvo, stanište, vrijeme kada se bere, kako se suši, za šta se upotrebljava i šta liječi… 

Može li se od pčelarstva živjeti u današnje vrijeme, sa obzirom da su ulaganja neophodna, kao i u svemu ostalom?

Može se solidno živjeti. Glavni problem je neorganizovan otkup pčelinjih proizvoda, ne samo meda, nego, i polena, propolisa, rojeva i slično.

Iza Vas su godine napornog rada. Šta Vam je bilo najteže. Šta biste izdvojili kao ono čime se najviše ponosite?

Najteže je bilo kada smo se iz Slovenije 90-ih vratili sa dvoje malo djece i jedinom imovinom u to vrijeme – kamionom sa tadašnjih 80 pčelinjih društava. Nijesmo tražili ni socijalnu, niti bilo koju drugu pomoć već smo prionuli na posao. Danas smo ponosni ovim što smo stekli.

Koji je vaš najljepši/najdramatičniji doživljaj na pčelinjaku?

Pčelarim 42 godine, nemam ružnih doživljaja. Sve što je vezano za pčele, meni je lijepo. Ne mogu ništa posebno da izdvojim.

Kako ste radili za vrijeme pandemije?

Tokom marta i aprila nijesmo nigdje izlagali niti prodavali. Oko pčela smo radili non – stop, one ne haju za koronu. Takođe, sakupljala sam ljekovito bilje.

Jeste li imali neku podršku tokom ove krize?

Nijesam. Slaba je prodaja, malo sajmova, a podrške niotkud.

Koja je vaša poruka onima koji tek razmišljaju o bavljenju pčelarstvom?

Ukoliko ste spremni na radno vrijeme, ponekad i “od jutra do sjutra”, onda počnite pčelariti. S ljubavlju pristupite ovoj profesiji, pčele će to osjetiti i duplo uzvratiti. Samo jako disciplinovani  ljudi, mogu da se bave pčelarstvom. Tu svaka radnja ima tačno vrijeme kada treba biti obavljena, ako zakasnite, nema efekta. Svaku grešku skupo plaćamo. Čuvajte prirodu, tako čuvate i pčele, a one su djeca prirode.

Šta biste poručili našim čitaocima?

Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Pomoći sa strane nema, to su samo prazne priče. Biće bolje, nadam se. Ženama poručujem da se bore za sebe, drugi  to neće učiniti. Svi imaju samo lijepu priču, a stvarne pomoći nema.

Jooble oglasi za posao
Podijeli

O Autoru

Edita Dautović osnivačica, urednica i novinarka portala Preduzetnica.me. Rođena je 22.01.1978.godine u Prijepolju, živi i radi u Podgorici. Magistrica jemenadžmenta i preduzetništva. Posjeduje više od 15 godina radnog iskustva iz oblasti biznisa i preduzetništva, prodaje i konsaltinga u radu sa nekretninama, marketinga, event menadžementa i projekt manadžmenta. Predsjednica je Udruženja preduzetnica Crne Gore. Trenutno radi kao copywriter za određene platforme. Gaji veliku ljubav prema pisanoj riječi i putovanjima. Zalaže se za ljudska prava i žensko preduzetništvo. U slobodno vrijeme piše prozu i poeziju.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja