Jedna poznata voditeljka postavila je ovo pitanje renomiranoj i još poznatijoj glumici, inače poznatoj borkinji za ženska prava.
Jedan od njenih odgovora bio je da “ne apsolutno, i uvijek, znači – NE!”.
Zašto je žensko “NE”, zapravo toliko problematično i upitno kao odgovor?
Odavno je, među muškim dijelom populacije, česta ta rečenica da žena “kaže da neće a zapravo hoće”, da se “nećka da bi bila zanimljivija” i ona, možda najžešća od svih da “ne DOBIJA lijep, nego uporan”.
Uporan…Biti uporan dok ne popusti, dok “ne da”. Dok se “ne slomi”. Onda je tako “slomljenu” treba uramiti i okačiti da visi na zidu kao još jedan sertifikat uspjelog podviga.
Odavno je naše podneblje mjesto u kojem žene svoju čast brane okrvavljenim čaršafom na prvu bračnu noć, a muškarci svoju muškost dokazuju brojem osvojenih “trofeja”.
Odavno se žene, u nas, dijele na one “za kuću” i one “za provod”, pa se tako te dvije figure smjenjuju i u momačkom i u bračnom životu balkanskih mačo-mena.
Odavno se ženi, koja se drzne da digne svoj glas, tepa rečenicom “Baš si lijepa kad se ljutiš”.
Odavno se kreveti razvedenih žena i udovica smatraju široko otvorenim velikom broju velikodušnih “tješitelja”. I gnušanju i čuđenju ako odbiju iste, jer su, kako skoro čuh u jednom snimku razgovora, one zapravo počašćene metanjem nečega u te iste krevete. Smatra se da bolje nisu ni zaslužile, jer su, svojom voljom ili silom prilika, odbacile jedno takvo “nešto”, koje im je bilo suđeno za cijeli život.
Odavno se ženski flert smatra direktnim pozivom na seksualni odnos, a ljubazan razgovor “nabacivanjem”.
Odavno…
Čovječanstvo je evoluiralo u mnogim stvarima, ali u ovima nije. Nikada i neće, samo su one dobile neke druge kontekste i imenovanja. I dalje bi nas, da nije sile zakona koji se mijenja brzinom kornjačinog hoda, žive spaljivali i javno viješali. U nekim zatvorenim krugovima se slične situacije i dešavaju, a u ratnim okolnostima prve smo na udaru.
Zašto ženi trebaju godine da prijave silovanje?
Zašto se svaka osjeća duboko posramljeno zbog tog čina koji je nad njom izvršen?
Zašto se po hiljadu puta zapita, da li je njeno “NE”, u tom momentu zvučalo kao “DA”?
Ne je – ne, isključivo, neopozivo, nesporno!
Učimo tome naše ćerke, poznanice, ali osvješćujmo i naše majke, tetke, bake…Šaljimo što više poruka muškom rodu, pogotovo onom dijelu koji konstantno odbija da ih čuje i ponaša se u skladu s tim.
Ne osuđujmo – djelujmo. Situacije u kojima ruglo izlazi na vidjelo, samo su posledica svega što decenijama tavori u svima nama, sa čime prećutno živimo svaki dan – a izjeda nas.
Javne ličnosti koje izlaze sa svojim, još uvijek otvorenim i nezacijeljenim ranama, predstavljaju samo blago odškrinuta vrata jedne druge stvarnosti, u kojoj je silovano i povrijeđivano mnogo žena, koje nemaju nikakav oslonac ni podršku da dato pitanje otvore.
Na kraju, svoju podršku i glas dodatno dajem slikom koja je moj inbox nerijetko punila muškim pretpostavkama o značenju mog pogleda i izraza lica.
JA kažem “NE” svakoj takvoj pretpostavci, a i moja poruka im je neki drugi prst umesto ovog.
JA odlučujem o svojim izborima, željama i odnosima!
I JA kažem “DA” borbi protiv nasilja na ženama!
Možda je crno-bijela slika koja prikazuje Jedna osoba
Jooble oglasi za posao
Podijeli

O Autoru

Selma Hurić rođena 1984. godine u Prijepolju. Po vokaciji profesorica, po opredeljenju feministkinja, iz ljubavi kolumnistkinja. Borbu za ljudska prava smatra dužnošću, odgovornost prema prirodi i društvu imperativom postojanja. Vječito zaljubljena u prirodu, planinarenje i čitanje. Vjeruje da je mašta nadahnuće života.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja