?? ????? ???? ???? ?????? ?? ???????? č??????, ?? ?? ???? ?????? ?? ????? ??? ?? ?? ???? ????, ???? ?? ????? ?? ?? ?? ????? ??? – ?? ???? ? ž???.

Na društvenim mrežama ovih dana nailazim na post: “Najskuplja tečnost na svijetu je suza. Ona se sastoji od 1% vode i 99% osjećaja”.  I prva asocijacija bila mi je moja poema “Ofelijine suze”.

Moram priznati, ovo me navede na razmišljanje i prisjećanje.  Kako čitam dalje pročitah da su suze rijeka života, negdje da su skupe, negdje da su besplatne, negdje da su drugovi, negdje da su izdajice…u svakom slučaju, nisu sve iste, samo nose isto ime, tako da ne znam zašto ih se većina nas stidi.

Suza, leksema čije semantičko, semiotičko i konkretno značenje, nikom od nas ne treba objašnjavati ipak može da bude Suza radosnica… Suza žalbenica… Suza mučenica… Suza bola… Suza nemoći… Suza dana… Suza noći… Suza jutarnja… Suza mraza, hladnoće… Suza mržnje… Suza ljubavi… Suza iskrena i lažna… Suza crnog luka dok se sjecka… Dakle, suza je  i hemijski i biološki element iz kojeg se ne sastoji oko, ali  je oko oslobađa, da bi se na ovom vidjljivom svijetu pojavila kao znak.

Moja Ofelija hoće da bude rijeka čiji će vodostaj biti visok. Visok do ispunjenja vasione. Jer iz kapi nastaju rijeke, kapi iz njenih očiju i njoj i drugima mogu ugasiti požare. Rijeka za nju nije smiraj ili spas. Rijeka je priroda, život koji teče.

Tako da uvjerenje da su  loš znak i negativan predznak,  ili da ih drugi vide.. Ne znam, ali smatram da ako su suze nešto loše, mi ne bi plakali i u najljepšim trenucima života, jer kroz plač tijelo doživljava pražnjenje i olakšanje.

Vjerovatno većina nas zna da mnoge životinje prolivaju suze, ali jedino čovjek ima tu sposobnost da plače u naletu emocija. Jednostavno suze su “odgovor” na svaku emociju, a one svijetom gospodare. 

Plačemo kada smo srećni, tužni, ljuti. Plačemo da privučemo pažnju, kada nas nešto boli… plačemo “kao kiša”, ronimo “krokodilske suze”, prolivamo „suze radosnice“  dolaskom na ovaj svijet ako je zdrava beba, ona prvo zaplače. 

Znači da od prvog dana suza nikada ne ostavlja čovjeka, on je nosi uvijek sa sobom jer se sa njom rodi, zato ne treba da je se stidi jer… sa njom i živi.

Zato, prigrlite vaše suze i zavolite ih, jer su one najčistiji produkt duše, najveći stepen čistoće kako moralne tako i fizičke.

Oslobodite se otpora jer voda čisti tijelo, a suze čiste dušu, što znači da svaka zadržana  šteti organizmu.

Najveća vodena snaga su suze djevojke

koja plače kada napušta svoje voljene…

Ofelijo, o  Ofelijo!

Znaj.

Biće suza u izobilju!

Očekuj.

Ofelijo.

Očekuj. Jadna!

Ofelijo! Ofelija! Ofelijice…

Mozgom cirkulišu

zamrznute slike

zapamćene riječi

i

ne postoji mjesto zaboravu.

Ofelija!

Pronađi spas

što bi postojao rascjep,

između…?

Koju materiju uzeti

i

ispuniti prazninu

grudi,

srca,

krvi…

Oko gorko peče

suzom maženo…

”Smrt ne prekoračuje

svoj sopstveni život.”

Možda, saznam

da je gore iznad

sve prazno,

bez sadržaja,

bez boja,

bez odjeka,

u haosu

kao i svuda.

Možda nam se

duše, ipak, stope.

Ljubavi, ostani čista

ne dotiči

usnule linije,

lik neznanke,

kamen spoticanja,

stope nade,

novo doba!

Odlomak iz poeme “Ofelijine suze” Edita I. Dautović

Jooble oglasi za posao
Podijeli

O Autoru

Edita Dautović

Edita Dautović osnivačica, urednica i novinarka portala Preduzetnica.me. Rođena je 22.01.1978.godine u Prijepolju, živi i radi u Podgorici. Magistrica jemenadžmenta i preduzetništva. Posjeduje više od 15 godina radnog iskustva iz oblasti biznisa i preduzetništva, prodaje i konsaltinga u radu sa nekretninama, marketinga, event menadžementa i projekt manadžmenta. Predsjednica je Udruženja preduzetnica Crne Gore. Trenutno radi kao copywriter za određene platforme. Gaji veliku ljubav prema pisanoj riječi i putovanjima. Zalaže se za ljudska prava i žensko preduzetništvo. U slobodno vrijeme piše prozu i poeziju.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja