Dobar si kao i svi drugi

Moja majka suočila se s vječitim problemom crnačkog roditelja u Americi – kako malom djetetu objasniti diskriminaciju i segregaciju. Naučila me da u sebi moram očuvati poimanje “da sam neko”kao i da moram izaći u svijet i suočiti se sa sistemom koji mi svakodnevno ponavlja da sam “manje vrijedan” i da “nisam jednak”.

Govorila mi je o ropstvu i kako se završilo Građanskim ratom. Pokušala mi je objasniti podijeljeni sistem Juga – odvojene škole, restorane, pozorišta, stanovanje; oznake za bijelce i obojene na fontanama, po čekaonicama, u toaletima – kao društveno stanje, a ne kao prirodni poredak.

Jasno mi je dala do znanja da se protivi takvom sistemu i da me on nikad ne smije natjerati da se osjećam manje vrijednim. Zatim je izgovorila riječi koje čuje gotovo svaki crnac prije nego što uspije pojmiti nepravdu – koja ih čini neizbježnima: “Dobar si kao i svi drugi”. 

U tom trenutku majka nije imala pojma kako će se dijete u njenom naručju godinama poslije  uključiti u borbu protiv sistema o kojem je govorila.

Jednog od tih dana smjestiću tijelo tamo gdje su mi misli

Sjećam se još jednog događaja koji sam više puta doživio u Atlanti. Pohađao sam srednju školu na drugom kraju grada – zvala se Booker T. Washington. Morao sam hvatati autobus u tadašnjem Četvrtom okrugu i voziti se na West Side. Tih dana vladala je kruta segregacija u autobusima pa su crnci morali sjediti pozadi. Bijelci su sjedili naprijed, no često se znalo dogoditi da su crnci, iako u autobusu nije bilo bijelaca, morali stajati jer su sjedišta bila rezervisana.

Svaki sam se put morao tijelom povući u dno autobusa, no svaki put kad bih ulazio u autobus, ostavljao sam misli na prednjim sjedištima. I govorio sebi: “Jednog od ovih dana smjestit ću tamo gdje su mi misli.”

Tamo sam iz prve ruke doživio nepravdu i shvatio da bijelu sirotinju iskorišćavaju jednako kao i crnce

Takođe sam naučio da je ekonomska nepravda sijamski blizanac rasne nepravde. Iako potičem iz ekonomski sređenog i prilično udobnog doma, nikad iz misli nisam mogao istjerati ekonomsku neizvjesnost mnogih mojih prijatelja kao i tragično siromaštvo onih koji su živjeli u mojoj blizini. Kao stariji tinejdžer radio sam dva ljeta (usprkos očevim željama – nikad nije želio da brat i ja, zbog ugnjetavanja, radimo u blizini bijelaca) u pogonu koji je zapošljavao i crnce i bijelce.

Na tom mjestu sam iz prve ruke doživio ekonomsku nepravdu i shvatio da bijelu sirotinju iskorišćavaju jednako kao i crnce. Uz takva rana iskustva odrastao sam istinski svjestan svih nijansi nepravde u našem društvu.

Ne morate unaokolo pričati da je Martin Luther King svetac

Želim vam postaviti pitanje: “Je li vam srce na mjestu?” Ako vam srce nije na mjestu, popravite to danas; zamolite Boga da to sredi. Da neko može o vama reći: “Možda i nije dostigao najviše vrhunce, možda nije ostvario sve svoje snove, ali se trudio.” Nije li sjajno da neko o vama kaže nešto tako? “Trudio se da bude dobar čovjek. Trudio se da bude pravedan. Trudio se da bude pošten. Srce mu je bilo na mjestu.” I čujem glas kako govori, kako dovikuje preko vječnosti: “Prihvatam te. Ti si primaoc moje milosti jer ti je bila u srcu. I dobro je da ti je bila u srcu.”

Ne znam za vas, ali lično mogu svjedočiti. Ne morate unaokolo pričati da je Martin Luther King svetac. Nikako. Želim da jutros znate kako sam grešan kao i sva Božja djeca. Ali želim biti dobar. I želim čuti glas koji će mi jednoga dana reći: “Primam te i blagosiljam zato što si se trudio. I dobro je da ti je bilo u srcu.”

 
Odlomak iz knjige: Martin Luther King autobiografija
Jooble oglasi za posao
Podijeli

O Autoru

Marina Radonjić je 42-godišnji akademik turizma iz Podgorice. Posjeduje 20 godina radnog iskustava iz oblasti turizma, prodaje i konsaltiga u radu sa nekretninama, marketing-a i event management-a. Trenutno radi kao copywriter za lokalne i inostrane platforme. Veliki je ljubitelj, planinarenja, putovanja i pilatesa.

Ostavite Komentar

*pročitajte pravila komentarisanja