Zbirka rodoljubive poezije “Srcem Crnoj Gori” autora Veljka Veljovića promovisana je nedavno u Podgorici.
Veljko Veljović, rođen je 1977. godine u Mojkovcu. Završio je srednju školu gimnaziju i poslovni menadžment u Podgorici. Zaposlen je u kompaniji Profitapp na mjestu koordinatora prodaje. Pisanjem se bavi od rane mladosti. Do sada je objavio tri zbirke poezije. Dvije ljubavne zbirke “Nemiri lutajućeg pjesnika”, “Sjenke prošlog” kao i zbirku rodoljubive poezije “Srcem Crnoj Gori”. U pripremi ima dvije zbirke poezije za djecu, kao i knjigu aforizama i roman.
Predsjednik je Internacionalne kulturne asocijacije ,,IKA”, potpredsjednik je Udruženja književnika i umjetnika ,,Zenit” iz Podgorice. Njegovi radovi su objavljivani u mnogobrojnim zbornicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu. Bavi se lekturom i izdavaštvom. Lektorisao je veliki broj knjiga i napisao desetine recenzija. Književni kritičar. Otac troje djece.
Možete li nam reći nešto više o Vašoj zbirci “Srcem Crnoj Gori”? Kako je ona nastala?
Zbirka sadrži 50 pjesama posvećenih Crnoj Gori. Vjerujem da svaki čovjek treba na neki način da se oduži svojoj državi za osjećaj koji mu pruža, za život u njoj, te sam na ovaj način želio da joj iskažem zahvalnost što postoji i što je baš ovakva. Imamo puno toga čime se u svijetu možemo ponositi.
Sa ovom knjigom sam želio dati svoj skromni doprinos osvješćenju, kada je u pitanju nacionalni identitet. Pjesme imaju za cilj podsticanje na razmišljanje o tome gdje smo kao društvo zalutali i da li znamo da cijenimo sve one mnogobrojne vrijednosti koje su vjekovima krasile Crnogorce. Smatram da je kao takvu moramo sačuvati i obezbijediti jasniji i bolji ambijent mlađim generacijama. Što više pjevamo o državi, to ćemo učiniti i državu boljom, a i nas same.
Trenutno vladaju teška vremena. Svjetlost pisane riječi, književnosti i umjetnosti uopšte je neophodna da nam bar malo razvedri život. Da li po Vašem misljenju poezija to može da učini u ovom trenutku?
Kada su okolnosti teške, kada se u našem okruženju vode ratovi – nešto što je nama umjetnicima i književnicima neshvatljivo i neprihvatljivo, veoma je teško da čovjek bude samo okrenut ljepoti stvaralaštva i propagiranju bliskosti. Ipak, uz napore istinskih ljubitelja umjetnosti, stvaralački glas nalazi put do ljudskih srca i biva poput snopa svjetlosti, toliko potrebnog čovjeku u sveopštoj tami, da ga podsjeti na dragocjenosti života.
Poezija nam osvetljava život od samog rođenja. Poezija je starija od istorije. Ako je mogla svijetliti prije nekoliko hiljada godina apsolutno može i sada. Koje sunce može biti svjetlije od ljubavne poezije, rodoljubive poezije …
Jedan ste od rijetkih pjesnika koji je u skorije vrijeme Crnoj Gori poklonio zbirku pjesama?
Žao mi je što i ostale kolege iz Crne Gore nijesu inspirisani trenutnom aktuelnom situacijom i položajem u kojem se nalazi Crna Gora, ali to je ipak pitanje za njih. Ja sam želio u ovom vremenu identitetske krize probudim malo osjećaj pripadnosti Crnoj Gori.
Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom?
Uspjeh je relativan. Za mene, uspjeh znači biti čovjek i ostaviti iza sebe nešto dobro. Uspjeh je kada sa ljubavlju radite, pišete, stvarate i vaše stvaralaštvo se dopadne čitaocima. To je jedini uspjeh koji traje.
Šta Vas je posebno inspirisalo za pisanje rodoljubljivih pjesama?
Inspirisala me je želja i potreba za buđenjem crnogorskog bića i ,,obnova” pamćenja ko smo i što smo.
Kako ste zadovoljni promocijom zbirke?
Promocija u KIC-u je bila sjajna, veoma posjećena. Očekuju me promocije i u ostalim crnogorskim gradovima.
Gdje se promocija može u skorije vrijeme očekivati?
Dogovorene su promocije u Mojkovcu, Bijelom Polju, Plavu … Do kraja godine biće promocije i u još nekoliko crnogorskih opština.
